Aktualnosti

U „Narodnim novinama“ broj 45/2026 od 29. travnja 2026. objavljen je Zakon o priuštivom stanovanju, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici održanoj 21. travnja 2026. godine. Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“, odnosno 7. svibnja 2026. godine.

Novi Zakon o priuštivom stanovanju predstavlja važan iskorak u stambenoj politici Republike Hrvatske, usmjeren na poboljšanje dostupnosti stanovanja građanima s različitim socijalno-ekonomskim potrebama. Zakonom se uređuje sustavno organizirana stanogradnja i stjecanje stambenih nekretnina, financirano ili sufinancirano javnim sredstvima, radi osiguranja priuštivog stanovanja ciljnim skupinama građana te stvaranja kvalitetnih životnih uvjeta, održivog stanovanja i jednakih prilika za sve građane.

Priuštivim stanovanjem, u smislu Zakona, smatra se stanovanje kod kojeg iznos najma, odnosno rate ili anuiteta kredita, uvećan za prosječne režijske troškove i troškove održavanja, ne prelazi 30 posto neto prihoda uže obitelji u jedinici lokalne samouprave u kojoj se stambena nekretnina nalazi. Ova je odredba važna jer priuštivost stanovanja ne promatra samo kroz cijenu najma ili kredita, nego i kroz stvarne troškove stanovanja koje kućanstvo mora podmirivati.

Za osobe s invaliditetom ovaj je Zakon osobito važan jer ih prepoznaje kao dio ciljane skupine korisnika mjera priuštivog stanovanja. Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. među ciljnim skupinama navedene su osobe s invaliditetom, kao i obitelji u kojima je član uže obitelji osoba s invaliditetom ili dijete s teškoćama u razvoju. Time se potvrđuje da zakonodavac prepoznaje invaliditet kao okolnost koja može znatno otežavati dugotrajno i sigurno rješavanje stambenog pitanja.

Osim toga, činjenica da se prilikom izrade Zakona u obzir uzelo osobe s invaliditetom vidljiva je i u odredbama o kupnji stambene nekretnine uz obročnu otplatu. Naime, člankom 23. Zakona propisano je da kupac u pravilu osigurava vlastito učešće od najmanje 10 posto predračunske vrijednosti stambene nekretnine. Međutim, od te su obveze izuzeti kupci koji su osobe s invaliditetom, kao i kupci kojima je član uže obitelji osoba s invaliditetom ili dijete s teškoćama u razvoju. Navedeno izuzeće primjenjuje se također kod gradnje ili rekonstrukcije jednoobiteljske kuće uz obročnu otplatu. Ova mjera predstavlja značajno financijsko rasterećenje i važan način olakšavanja pristupa vlasništvu nad stanom.

Zakon se potreba osoba s invaliditetom dotiče i kroz odredbe o gradnji i pristupačnosti stambenih i stambeno-poslovnih zgrada namijenjenih priuštivom stanovanju. Člankom 26. stavkom 1. propisano je da se stambene i stambeno-poslovne zgrade za priuštivo stanovanje grade sukladno uvjetima predviđenim ovim Zakonom te u skladu s prostornim planom, urbanističkim projektom i propisima iz područja prostornoga uređenja, gradnje i energetske učinkovitosti, kao i programima priuštivog stanovanja. Ova je odredba važna jer upućuje na to da se priuštivo stanovanje mora planirati i graditi kao dio šireg sustava prostornog uređenja, kvalitete gradnje, energetske učinkovitosti i održivog stanovanja.

Posebno je značajna odredba članka 26. stavka 7., prema kojoj se zgrade iz stavka 5. istoga članka obvezno opremaju potrebnim uređajima za osiguranje pristupačnosti osobama s invaliditetom i osobama smanjene pokretljivosti. Budući da se stavak 5. odnosi na zgrade namijenjene priuštivom stanovanju građana starijih od 65 godina, navedena je obveza izričito vezana uz taj oblik stanovanja. Ipak, ona je važna jer potvrđuje potrebu uključivanja pristupačnosti već u fazi planiranja, projektiranja i izgradnje stambenih objekata.

Zakonske odredbe o kriterijima i bodovanju prijava za mjere priuštivog stanovanja primjenjuju se na sve korisnike koji ispunjavaju propisane uvjete. To znači da osobe s invaliditetom imaju pravo prijaviti se i sudjelovati u programima priuštivog stanovanja pod jednakim uvjetima kao i ostale ciljane skupine te, ako ispunjavaju uvjete u pogledu prihoda, imovinskog stanja i stambenih okolnosti, mogu ostvariti pravo na najam, kupnju ili druge oblike pomoći predviđene Zakonom.

Zaključno, Zakon o priuštivom stanovanju donosi pozitivan pomak jer osobe s invaliditetom i obitelji u kojima je član osoba s invaliditetom ili dijete s teškoćama u razvoju prepoznaje kao ciljane korisnike mjera priuštivog stanovanja. Međutim, stvarni učinak Zakona ovisit će o njegovoj provedbi, dostupnosti programa u jedinicama lokalne samouprave te o tome hoće li se pristupačnost i individualne potrebe osoba s invaliditetom dosljedno uzimati u obzir u praksi.