Prava nakon postavljene dijagnoze: pregled mogućnosti i postupak ostvarivanja
Pitanje: Postavljena mi je dijagnoza. Koja prava mogu ostvariti i kako se ta prava ostvaruju?
Postavljena dijagnoza sama po sebi ne znači automatsko priznavanje određenog stupnja invaliditeta niti automatsko ostvarivanje pojedinih prava. O pravima se odlučuje individualno, na temelju zdravstvenog stanja, funkcionalnih ograničenja i medicinske dokumentacije, u odgovarajućem postupku vještačenja.
Prvi korak je obraćanje nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad prema mjestu prebivališta ili boravišta, osobito kada se pokreće postupak radi ostvarivanja prava iz sustava socijalne skrbi ili kada je za odlučivanje o pravu potrebno provesti vještačenje. U tim postupcima važnu ulogu ima nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI), a nadležno tijelo koje vodi postupak pribavlja ili koristi taj nalaz i mišljenje pri odlučivanju o pravu.
Za ostvarivanje pojedinih prava potrebno je priložiti cjelovitu i ažurnu medicinsku dokumentaciju. To znači da dokumentacija treba što jasnije prikazivati dijagnozu, tijek i težinu bolesti, postojeća oštećenja organizma, funkcionalne smetnje i ograničenja u svakodnevnom životu. U pravilu je važno priložiti specijalističke nalaze, otpusna pisma, nalaze dijagnostičkih pretraga, podatke o terapiji, rehabilitaciji i liječenju, kao i dokumentaciju iz koje je vidljivo na koji način zdravstveno stanje utječe na kretanje, komunikaciju, samostalnu brigu o sebi, obavljanje svakodnevnih aktivnosti i radnu sposobnost. Što je dokumentacija potpunija i konkretnija u opisu stvarnih teškoća i potreba za podrškom, to je lakše procijeniti ispunjavaju li se uvjeti za ostvarivanje pojedinog prava.
Jedno od prava koje može doći u obzir jest pravo na inkluzivni dodatak. To pravo uređeno je Zakonom o inkluzivnom dodatku, a riječ je o novčanoj naknadi namijenjenoj osobama s invaliditetom radi lakšeg prevladavanja prepreka koje otežavaju puno i učinkovito sudjelovanje u društvu. O ostvarivanju tog prava odlučuje se u propisanom postupku, a ne samo na temelju same dijagnoze.
Osim toga, ovisno o vrsti i stupnju funkcionalnih ograničenja, može doći u obzir i pravo na uslugu osobne asistencije, uređeno Zakonom o osobnoj asistenciji. Riječ je o socijalnoj usluzi namijenjenoj osobama s invaliditetom kojima je potrebna podrška u svakodnevnim aktivnostima, komunikaciji ili kretanju, a ostvaruje se u propisanom postupku, uz ispunjenje zakonskih uvjeta i na temelju procjene potreba korisnika. Zakon pritom razlikuje uslugu koju pruža osobni asistent, komunikacijski posrednik i videći pratitelj, ovisno o vrsti potreba i oštećenja.
Ovisno o konkretnom zdravstvenom stanju, osoba može imati i prava iz sustava mirovinskog osiguranja ili prava povezana s radnom sposobnošću i zapošljavanjem. Kada dijagnoza utječe na mogućnost rada, može biti relevantno utvrđivanje smanjenja ili gubitka radne sposobnosti, kao i pitanja profesionalne rehabilitacije i prilagodbe radnog mjesta. U području zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije važnu ulogu ima Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
U određenim slučajevima moguće je ostvariti i povlastice u području mobilnosti i prometa. Nacionalna iskaznica za osobe s invaliditetom javna je isprava kojom se ostvaruju određena prava sukladno propisima o povlasticama u prometu, a dodatne informacije o izdavanju i korištenju tih prava dostupne su putem službenih sustava za osobe s invaliditetom.
Važno je naglasiti da se o svakom pojedinom pravu odlučuje zasebno, u okviru nadležnog postupka i prema uvjetima propisanima za to pravo. Zato je za osobe s novopostavljenom dijagnozom osobito važno pravodobno prikupiti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, obratiti se nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad kada je riječ o pravima iz socijalne skrbi i postupcima vještačenja te se informirati o postupcima pred drugim nadležnim tijelima, ovisno o vrsti prava koje žele ostvariti.
