Kratki intervju zaposlenice i krajnje korisnice Projekta SUZI
Projekt „Socijalno se uključi i zaposli – SUZI“, kojeg provodi Grad Zagreb i u kojem SOIH sudjeluje kao partnerska organizacija, donosi dvostruku društvenu korist. S jedne strane, Projektom se potiče zapošljavanje i usavršavanje žena koje su spremne na pružanje pomoći sugrađanima koji su u potrebi. Jednako tako, ti isti sugrađani, pored osnovne podrške u obavljanju svakodnevnih kućanskih poslova, dobivaju i novu osobu u svom životu, nekoga tko je tu da s njima porazgovara i kvalitetno provede vrijeme. U nastavku donosimo kratki intervju s gospođom Katicom, krajnjom korisnicom i gospođom Božicom, zaposlenicom na Projektu.
Koja su bila Vaša očekivanja od Projekta SUZI?
Gđa Katica: Pomoć u kući. Odlazak liječniku, u trgovinu i sve ostalo što u kući treba kao tuđa pomoć.
Kao osobi s invaliditetom, koja Vam je vrsta usluge pomoći u kući najpotrebnija, koja Vam najviše koristi?
Gđa Katica: Sve što sam navela. Otići u trgovinu, otići po lijekove, otići liječniku, otići ako treba i u bolnicu nešto obaviti. U kući sve što ne mogu, naročito aktivnosti za koje treba stajati na nogama i više... Zbog poteškoća kretanja.
Mislite li da je ovakvih programa potrebno više u društvu?
Gđa Katica: Da. S obzirom da imamo pomanjkanje smještaja u domove, pa se na taj način ljudima pomogne da se duže zadrže u svojim domovima i da si koliko-toliko olakšaju život.
Na koji ste način saznali za Projekt SUZI?
Gđa Božica: Upućena sam preko Burze nakon prekvalifikacije.
Što za Vas znači taj posao osim jedne vrste sigurnosti u smislu plaće, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, koje još vrijednosti prepoznajete kao zaposlenica?
Gđa Božica: Posao kao posao je više kao da stalno...kao da imate više kuća. Nakon nekog vremena vi upoznate korisnika i manje-više vežete se za njih, htjeli ili ne. Životi su svi slični. Problemi su isto slični. I dolazite više ne kao na posao nego kao u svoju kuću.
Koliko Vam je trebalo otprilike da se upoznate s korisnicima, da se oni naviknu na Vas i Vi na njih?
Gđa Božica: Nakon dva do tri tjedna u principu se više otvore i nakon toga normalno iznose svoje probleme, koji ustvari za nas nisu problemi a njima jesu. Da se ne može sagnuti, da ne može na visinu...u principu to sam učila.
Poruka za kraj?
Gđa Božica: Ako oni mogu prihvatiti nas, mislim da možemo dosta naučiti svi zajedno (smijeh).