IN MEMORIAM DRAGOM PREDSJEDNIKU
26.07.2022.

IN MEMORIAM DRAGOM PREDSJEDNIKU

Poštovani i dragi i naš predsjedniče,

Danas 26. srpnja 2022. godine na tvoj rođendan pišemo najtužniju stranicu našeg Portala. Bezbroj toplih misli, prelijepih sjećanja prolazi kroz nas, jer si u našim srcima ostavio neizbrisiv trag.

Dr. Bobuš rođen je 26. 7.1944 godine u Zagrebu. Dječačke i studentske dane provodi u Zagrebu, a zatim  ga život nosi u Ivanjsku koja u njegovom srcu ostaje do zadnjeg trenutka kao i svi dragi ljudi, prijatelji, kumovi s kojima je bio trajno u kontaktu. U struci je ostavio trag zabilježen čak i u analima Izraelske medicine. Radeći kao savjetnik u  Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske, a zatim kao ravnatelj Zdravstvene ustanove za njegu u kući Zagreb potakao je brojna rješenja koja ostaju generacijama da ih primjenjuju i usavršavaju. Spomenut ćemo samo Bolnicu u kući i silne uštede s primjenom kisika u kući, a potom i model rehabilitacije u Runjaninovoj. No svakako zlatnim slovima u tvom životu ostaje upisana 1994. godina kad postaješ predsjednik krovne organizacije osoba s invaliditetom SOIH na čijem si čelu ostao gotovo tri desetljeća i svaki put izabran aklamacijom. Iza tebe ostaju djela koja su pokazala tvoju predanost toj ulozi ali i beskrajno razumijevanje, stručnost i posvećenost onima čija su prava bila na margini društva.

Sve što si radio bilo je prepoznato u pokretu osoba s invaliditetom, ali podjednako i kod donositelja odluka. Inicirao si 1998. osnivanje Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom te bio njegov prvi predsjednik u prvom mandatu a potom doživotni potpredsjednik. Ne bez razloga jer su tvoj intelekt i mudrost  nadilazili  političke promjene ali i ona sitna ljudska nerazumijevanja. Bio si vizionar i bila je čast surađivati s tobom i ostvarivati te vizije.

Uveo si SOIH u Svjetsku organizaciju osoba s invaliditetom 1998. godine, a potom neposredno po prijemu Republike Hrvatske u EU  i u Europski forum osoba s invaliditetom. I ne samo to pamtit ćemo trenutak na nacionalnoj sceni kad je svih 12 saveza ostalo bez sredstava za funkcioniranje donacijom si svakom osigurao pokriće godišnjih troškova osnovne djelatnosti. Takvi i slični potezi doveli su do prosperiteta SOIH-a ali i do osnaživanja ljudskih potencijala kako članica SOIH-a tako i brojnih lokalnih udruga. Bio si čovjek iznimnih komunikacijskih vještina i DA i NE izgovarao si pravim  tonom i svi su dobro razumijevali njihov smisao i  vjerovali u njih.

Primjerice, uspio si 1998. prikupiti donacijski 130.000,00 kn da se plati topli obrok i prijevoz ročnicima na civilnom služenju vojnog roka kako bi dokazao da druge osobe, koji nisu članovi obitelji,  mogu pomagati osobama s invaliditetom u njihovom domu i izvan njega. Stvorio si temelje usluzi osobne asistencije i ovih dana bio silno ponosan zbog izrade Nacrta Zakona o osobnoj asistenciji. Spriječio si 2014. donošenje tadašnjeg prijedloga Zakona o inkluzivnom dodatku, a ovih se dana jako  se veselio skorom donošenju Zakona o inkluzivnom dodatku.

Tvoje si vizije inkluzivnog zapošljavanja i poticaja za zapošljavanje osoba s invaliditetom do zadnjeg trena života unaprjeđivao sa Zavodom za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Kao doprinos digitalizaciji koja je tek pravo mjesto našla u najnovijim strateškim dokumentima osnovao si 13 IT Centara u udrugama i omogućio edukaciju za prosperitetna zanimanja značajnom broju mladih osoba s invaliditetom.

Poseban si doprinos dao u stvaranju Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, organizirajući Skup povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom  u Vukovaru 2004. godine gdje smo zajedno s predstavnicima Vlade Republike Hrvatske najavili Milenijski dokument kao Nacrt jer je tek 2006. usvojen na Općoj skupštini UN-a.

Bio si  jedan od inicijatora osnivanja  SOIH - Mreže žena s invaliditetom 2001. godine, a nakon godinu dana od usvajanja KPOSI i osnivanja SOIH - SOS telefona za  žene s invaliditetom žrtve nasilja. Mrežu si kontinuirano podržavao – kroz  pisanja projekata za njezinu održivost do edukacija koje si provodio vezano za pitanja zdravlja, kao i  zagovaranje ljudska prava žena s invaliditetom  s posebnim naglaskom na diskriminaciju, nasilje i stereotipe.

Dragi predsjedniče od 2006. godine okupljao si Pokret osoba s invaliditetom Hrvatske, predstavnike državnih i lokalnih vlasti i institucija te predstavnike međunarodnog pokreta osoba s invaliditetom organizacijom 26 Simpozija. Prepoznavajući stagnaciju mobilnosti osoba s invaliditetom ove si godine pokrenuo obnavljanje HEKUP-a. Znao si i da ima smisla jer su isto potvrdili svojim odazivom svi pozvani – predstavnici tri ministarstva, dvadeset županija i predstavnika Pokreta osoba s invaliditetom i bio vrlo zadovoljan sa zaključcima koji su usvojeni.

Ponosni smo i na tvoje sudjelovanje u izradi svih nacionalnih strategija/plana izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i novog Akcijskog plana, a  Ministarstvo branitelja potvrđuje to i kroz tvoje imenovanje kao stalnog člana Radne skupine za pristupačnost osoba s invaliditetom.

Dragi doktore ugled Republike Hrvatske i SOIH-a podigao si na najviši pijedestal organizirajući 2014.  Međunarodni skup Europskog foruma osoba s invaliditetom o pitanjima  Konvencije UN za osobe s invaliditetom, financiranja udruga osoba s invaliditetom kao reprezentativnih udruga za koju EDF još uvijek ističe da je po organiziranosti programskog i kulturnog sadržaja nedostižno.

Pod tvojim vodstvom SOIH je izradio 56 vodiča o pristupačnosti i oni upravo u ovom trenutku doživljavaju svoje puno oživotvorenje u Gradu Zagrebu kroz digitalizaciju - aplikaciju Pristupačan Zagreb.

Nabrajati sva tvoja postignuća nije moguće jer ih je beskrajno puno. No,  ističemo da si bio prvi vanjski član Saborskog odbora za zdravstvo i socijalnu skrb i prvi predstavnik Pokreta osoba s invaliditetom izabran u Savjet za razvoj civilnoga društva u Republike Hrvatske.

Tvoj su rad prepoznali savezi i udruge osoba s invaliditetom kroz uručene brojne zahvalnice i priznanja, ali isto tako i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom dodjelom posebnog priznanja.  Posebno si bio ponosan na dobivenu Nagradu Grada Zagreba za humanitarni rad 2011. godine te 2017. na  Državnu nagradu za humanitarni rad Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kao priznanje za iznimna postignuća i doprinos razvoju humanitarnog djelovanja kao krunu predanog i ustrajnog zalaganja za uključivanje osoba s invaliditetom u hrvatsko društvo te  ostvarivanje vizije Republike Hrvatske kao  društva jednakih mogućnosti.

Godina  2015. bila je kobna za tebe to je godina tvog moždanog udara od kojeg se nikad nisi dovoljno opravio. Posebno pogoršanje dolazi nakon teške tuge koja se krajem 2020. uvukla u tvoje srce  gubitkom voljene supruge. Krhko zdravlje dodatno je narušio i COVID koji je umanjio socijalne kontakte.

Mi tvoji kolege divili smo se  tvom odnosu prema obitelji. S puno poštovanja i ljubavi govorio si o supruzi Mariji, a posebno si se ponosio svojom jedinicom Ivom i zetom Davidom. No, vrhunsku sreću predstavljale su ti unučice Janka i Leona.

Vjera u snagu i potencijal osoba s invaliditetom  bila je nit vodilja tvog cjelokupnog djelovanja, što je vrlo poticajno nama koji nastavljamo tvoj put.