OKRUGLI STOL: Govor mržnje u Hrvatskoj: kako naprijed?
Dana 30. studenog 2018.g., u Kući Europe (Augusta Cesarca 4, Zagreb), u organizaciji Pučkog pravobranitelja, održan je Okrugli stol na temu govora mržnje u Hrvatskoj.
Nakon uvoda u temu moderatorice Ivane Dragičević, pučka pravobraniteljica Lora Vidović održala je uvodnu riječ. Govor mržnje problematika je kojom se sustavno bave Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo pravosuđa, te uredi policijskih postaja, a odgovornost i dužnost suzbijanja istoga je piramidalna za sve pripadnike društva. U Republici Hrvatskoj, ovisno o kvalifikacijskim elementima, može biti riječ o sadržaju prekršaja ili kaznenog djela. Najveću pojavnost govor mržnje broji na internetu i to u rapidnom porastu zbog dojma anonimnosti i rijetkog sankcioniranja (2014.g. samo 18 kvalifikacija kaznenog djela, od kojih 6 počinjenih na facebooku). Estonija je, prema riječima pučke pravobraniteljice, zavidan primjer funkcionalnog sustava za suzbijanje internetskih oblika govora mržnje. Estonija ima zaposlene službenike koji „čiste“ nepoželjne sadržaje, odgovaraju na upite i pritužbe građana, te upozoravaju u slučajevima nepodobnih ponašanja.
Njemačka praksa zakonskog uređenja problematike jest nesvrsishodna i cenzuristička, a Hrvatska će krenuti tim stopama uz opasku potrebe kreiranja funkcionalnog zakona koji će djelovati nadopunjujuće na trenutnu zakonodavnu strukturu, a ne doprinijeti zagušenju sustava još jednim nefunkcionalnim propisom.
Ivica Poljičak u ime Ministarstva kulture dodatno je istaknuo problem sankcioniranja online problematike, te postizanja balansa između prava govora i sankcioniranja povrede tuđeg integriteta.
Odvjetnica Vesna Alaburić prisutnima je objasnila kako govor mržnje/rasistički/diskriminatoran govor definicijom obuhvaća određenu skupinu, protiv koje je upravljeno uvredljivo ponašanje, te kako svaki maliciozan govor nije nužno govor mržnje, i kao takav se ne treba, niti zakonski može, sankcionirati.
Prof. dr.sc. Enes Kulenović sa Fakulteta političkih znanosti iznio je konkretne brojke, rezultate dvaju istraživanja provedenih na tematiku, koji pokazuju poražavajuće rezultate neosjetljivosti i „kulturološke ostavštine“ koja se smatra prihvatljivom i danas.
S poražavajućim brojkama nastavio je Bernard Gršić, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva, izjavom o 22. mjestu Republike Hrvatske po pitanju digitaliziranosti (od 28 članica EU), uz siromašnu naviku, praksu i sustavnu podlogu za sankcioniranje govora mržnje koji se najčešće pojavljuju upravo u toj sferi društvene interakcije.
Nakon preko 25 programa suzbijanja govora mržnje na društvenim mrežama, Središnji ured će nastaviti djelovanje na višem edukacijsko-zakonodavnom nivou, te će, kreiranjem radne skupine kompetentnih dionika, pristupiti kreiranju zakona primjenjivog na tematiku, a koji je uvodno pučka pravobraniteljica spomenula.
Cvijeta Senta iz Centra za mirovne studije prezentirala je sudionicima glavne značajke Kodeksa o postupanju u slučajevima nezakonitog govora mržnje na internetu, dokumenta kojim su se bilateralno obvezale Europska Komisija i IT kompanije. Smatra kako korisnost i rezultate novog zakona kao društvo možemo ocjenjivati tek po njegovu pojavljivanju, a da se dotad trebamo orijentirati na sankcioniranje Kaznenim zakonom, te Zakonom o suzbijanju diskriminacije.
Potpredsjednica Hrvatskog novinarskog društva, Slavica Lukić naglasila je nužnost kreiranja sustava filtriranja i nadzora komentara, tretiranih poput uredničkog sadržaja, što nije za očekivati u bliskoj budućnosti zbog nedostatka financijskih i kadrovskih kapaciteta, a čime se ujedno doprinosi populizmu određenih vrsta medija. Postojeća sudska praksa sporne komentare tumači izrazima slobode govora, što zaokružuje sliku državnog stanja kao vrlo pasivnog i konformističkog.
U razgovoru s publikom sudionici su iznova potvrdili kako postojeći mehanizmi ne žive u praksi, a kako će kreiranje novih biti izazovno za različite struke i tijela provedbe.
Mr.sc.Tena Šimonović Einwalter završnu riječ je oblikovala u 10 planova za budućnost:
mapiranje postojećeg stanja teorije i prakse, široka i pluralistička javna rasprava preliminarno donošenju novih zakona, nacionalni akcijski plan, edukacija dionika, iniciranje sudskih postupaka, redovita istraživanja na temu, jačanje civilnog društva, suradnja svih dionika, te građanska odgovornost svih.
